| |
Dangubićeva
knjiga Testament besmrtnika može se čitati kao društveni
roman u fragmentima. Dangubićeva iskustva sažetosti pamte
doba ideološkog društva, potom vreme raspada društvenog modela
i njegovo preobražavanje u nihilističke sile rata i istorije,
na kraju i nesigurni čas tranzicije. Različita društvena vremena
u Dangubićevim iskustvima sažetosti ne povezuju samo
slični akteri, već i neutaživa piščeva potreba da vremena i događaje
u njima podvrgne ogledalu ironijske interpretacije. U njoj se
nekada najpre ukazuje humor, potom smeh postaje oporiji, sve dok
ne ustupi mesto kritičkoj intonaciji koja smeh čini teškim i promišljenim,
spremnim na izazove i otpornim na ideološke obmane.
Piščeve kratke forme čuvaju tragove jednog poremećenog vremena,
pokazujući razmere istorijskog i društvenog udesa, snagu političkih
i ideoloških manipulacija, kao i mrtve slojeve manipulativnih
jezičkih strategija.
|
|