Beograd, 8. maja 2014. – Predstava Ostavite poruku koju je režirala Vida Ognjenović biće premijerno prikazana publici na Sceni „Pera Dobrinović“ Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu u petak 9. maja s početkom u 19:30 časova.
Vida Ognjenović je dramu Ostavite poruku ili Begunci napisala prema motivima jednog poglavlja iz romana Borislava Čičovačkog U starini ime mi beše Hemus.
Izbor muzike za predstavu Ostavite poruku pripremio je Borislav Čičovački. U predstavi, između ostalih, igraju Jugoslav Krajnov, Jovana Balašević, Sanja Mimkitišin, Jovana Mišković, Igor Pavlović, Miodrag Petrović, Gordana Đurđević Dimić.
– Pri prvom čitanju priče shvatila sam da je ona odličan materijal za scenu, iako potpuno nepodatna za dramatizaciju. Odlučila sam da napišem dramu o izbegličkom iskustvu tih žrtava rata čiji pacifistički stav mnogi nepravedno nazivaju izdajom, jer se nisu odazvali pozivu otadžbine za rat. Drama se odvija u Južnoj Africi, novom domicilu mladog kompozitora i jedne grupe izbeglica koja je, kao i on, tamo stigla bežeći od zahuktavanja ratnog sukoba u Jugoslaviji. Kompozitor Selimovski je došao na ideju da se izbori sa svežim uspomenama tako što će od telefonskih poruka napraviti libreto i komponovati modernu operu za telefon i glasove. Preslušavanje tih poruka postaje za to malo društvo begunaca jedna vrsta iseljeničkog bluza. Kao i večita rasprava o prirodi javne obaveze i lične krivice, odnosno o pitanju: Da li je moralna obaveza lečiti domovinu od ljudožderstva, ili joj se odano bacati u čeljusti kad ogladni? – kaže Vida Ognjenović povodom predstave Ostavite poruku.
Borislav Čičovački ovako doživljava temu predstave:
– Priča je to o Novom Sadu, iz vremena koje naše pamćenje još povezuje sa osećajem bezbrižnosti i sa nadom da je sve bilo moguće i ostvarivo, da su naši životi bili predodređeni za sreću. Priča je to i o Novom Sadu na početku devedesetih, kada je rušenje vrednosnih i moralnih kriterijuma započelo bitku protiv nas, iz koje smo svi mi izašli kao ranjenici. Priča o stradanju duhovnosti i umetnosti, posvećena uspomeni na kompozitora Željka Avdalovića.
Dramaturg Svetislav Jovanov posebno ističe „suptilnu mrežu ove priče“:
– Priča o izgnanstvu tokom ratova devedesetih, kao i o čežnji (izgnanika) za sve više nedosežnim zavičajem, stiče univerzalnu vrednost tek posredstvom muzike – kao teme, željene vrednosti i, što je najvažnije, samog puta. Junakovo – izabrano, a prinudno! – izgnanstvo pokazuje se postepeno i ubedljivo kao osuđenost na tuđe zvukove („ovaj ubilački bruj, ovo pljuckavo plaženje vazduha…“). Kao suprotnu težnju u orkestraciji dramske celine, Vida Ognjenović uvodi proces kojim se glasovi, kao dramski otisci sećanja, iznova preobražavaju u lica; ali ta lica više nisu ničiji instrumenti, već nezavisna sećanja koja zovu, pate i krvare. I tako, dok priča o (junakovoj) borbi za novu muziku postaje grčevita težnja da se prevaziđe otrov sećanja, mehanička traka koja čuva glasove bivšeg života ipak postaje sudbina: smrt je samo još jedna intonacija koja će na njoj ostati zabeležena. Unutar prostora koji ocrtavaju ova pitanja zbiva se dramski projekat Vide Ognjenović Ostavite poruku, nastao prema motivima romana Borislava Čičovačkog.