Zašto mi je književnost važna?
Tanja Stupar Trifunović
Književnost mi je sačuvala maštu, djetinjstvo, izgubljenu kuću i razum onda kada ih ništa drugo nije moglo sačuvati.
Beograd, 2. marta 2020.
Književnost mi je postala važna još u djetinjstvu, svijet je bio pun čuda i neobjašnjivih stvari, a ona mi je pomagala da ih razumijem.
Književnost mi je bila važna kad je rat prekinuo djetinjstvo i naredio: „Odrastaj!“
I takvo odrastanje bilo je podnošljivije s njom.
Ona je bila branik od metaka, zla, mržnje i smrti.
Ona je obećavala da postoje svjetovi mimo našeg uništenog svijeta i kuće mimo izgubljene kuće.
Književnost je bila sa mnom i kasnije, kada me je život slomio tek tako kao što lomi i druge.
I padala sam dugo u depresivne vrloge i nestajala u njima misleći da ništa van njih ne postoji.
Ona me povukla nazad i rekla mi je; sve utvare i boli koje rastvaraju tvoj um nisu jače od tvog srca i mi smo nastavile kucati dalje.
Književnost mi je sačuvala maštu, djetinjstvo, izgubljenu kuću i razum onda kada ih ništa drugo nije moglo sačuvati.
Zato mi je književnost važna i želim da se zahvalim ovom Žiriju i čitaocima koji su to prepoznali.
Autorka je romansijerka i pesnikinja koja je za roman Otkako sam kupila labuda, objavljen u izdanju Arhipelaga, dobila Vitalovu nagradu za najbolju knjigu na srpskom jeziku u 2019. godini. Ovo je njena reč zahvalnosti na uručenju Vitalove nagrade.
© za srpski jezik: „Arhipelag“ www.arhipelag.rs
KNJIŽEVNOST TRANZICIJE
