Beograd, 22. maja 2014. – Pisao sam priče u knjizi Džojsov učenik kao priče o ljudskim sudbinama, i malim i običnim, i onim velikim, koje veruju da upravljaju same sobom. Hteo sam da napišem jednu knjigu o ljudima XX veka, o sudbinama koje se stalno menjaju usled pritiska istorije, politike, ideologije ili neke druge velike priče – rekao je Drago Jančar na pres konferenciji u Arhipelagu povodom srpskog izdanja njegove knjige priča Džojsov učenik.
Na pitanje novinara kako vidi savremene prilike u Evropi Jančar je odgovorio:
– Naše pozicije nisu sasvim iste, neke od država Istočne Evrope ranije su ušle u Evropsku uniju, ali naše sudbine su dosta slične. Sanjali smo demokratiju, a probudili smo se u kapitalizmu, svi mi u Istočnoj Evropi, i to u njegovoj najgoroj verziji. Na drughoj strani, narodi Istočne Evrope su poverovali da je Evropska unija rešenje za sve njihove probleme i da je to novo čudo koje će otkloniti sva pitanja, kao što su to ranije verovali za socijalizam. Moramo, ipak, nešto učiniti i sami. Danas je mnogo pesimizma, svuda oko nas, čak i previše, uprkos svim razlozima, ja sam, ipak, optimista.
Džojsov učenik je najpoznatija knjiga Draga Jančara. Prevedena na engleski, francuski i nemački jezik, gde je imala izvrsnu kritičku recepciju, ova knjiga Jančarovih izabranih priča otkriva pisca retko bogate kulture i jedinstvene sposobnosti da od malih epizoda privatnih i javnih istorija oblikuje povesti velike simboličke snage. Otuda smo dobili vanserijsku knjigu priča u čijoj se uzbudljivosti, promišljenosti i pripovedačkoj snazi ukazuju neki od najboljih trenutaka savremene evropske pripovetke.
U priče iz knjige Džojsov učenik stao je ceo XX vek kroz neuporedive sudbine njihovih junaka, nekada običnih ljudi, nekada saputnika i učesnika najvažnijih događaja.
Priče iz knjige Džojsov učenik snažno i sugestivno pripovedaju o životu sa istorijom i politikom, o tajanstvenim preokretima u ljudskom životu i o tome kako je granica između lepote i ljubavi i užasa i zločina ponekad jedva vidljiva.
Priče Draga Jančara govore o čudesnoj sudbini Džojsovog učenika, o Pavelićevoj fasciniranosti korpom punom ljudskih očiju, o kraju rata u Sloveniji 1945, o jednoj istrazi u Titovoj JNA čiji će glavni akter kasnije postati poznati general i najpoznatiji haški zatvorenik, o čudesnoj slici iz Kastilje, o belom ruskom emigrantu koji ne uspeva da pobegne od istorije, o jednoj avanturi u Njujorku, o ljubavi i zločinu, o strasti i grehu.
Pre knjige priča Džojsov učenik, Arhipelag je u ediciji Sto slovenskih romana objavio Jančarov roman Podsmešljiva požuda.
Romansijer, pripovedač, dramski pisac, esejist, Drago Jančar (Maribor, 1948) je najprevođeniji savremeni slovenački pisac. Redovni je član Slovenačke akademije nauka i umetnosti. Između ostalog, dobio je Evropsku nagradu za kratku prozu, Prešernovu nagradu, Rožančevu nagradu za esej, Sterijinu nagradu za najbolju dramu, Herderovu nagradu, Nagradu „Žan Emeri“ za esej, Nagradu „Hemingvej“, Nagradu „Mediteran“.
Živi u Ljubljani.