Beograd, 20. februara 2025. – Knjiga Vladana Bajčete Književnost tranzicije objavljena je nedavno u izdanju Arhipelaga u ediciji Znakovi.
Određena u podnaslovu kao „prilozi za istoriju srpske proze 1990–2020.“, ova analitična i provokativna književno-kritička studija posvećena je opusima desetoro srpskih pisaca koji su generacijski i stvaralački obeležili jednu epohu. To su Goran Petrović, Vladan Matijević, Srđan Valjarević, Vladimir Tasić, Vladimir Arsenijević, Jelena Lengold, Igor Marojević, Veselin Marković, Vule Žurić i Zoran Ćirić. Rođeni u rasponu od 1959. do 1969. godine, ovi pisci izlaze na književnu i javnu scenu u poslednjoj deceniji XX veka, u burnom periodu koji bi se mogao imenovati kao tranzicija.
O svakom od ovih deset pisaca Vladan Bajčeta je napisao posebnu književno-kritičku studiju, razmatrajući njihove opuse u celini i smeštajući ga u poetički i društveno-istorijski kontekst savremene srpske književnosti. Oba ta konteksta, uključujući i pitanja tranzicije u društvu i književnosti tranzicije Bajčeta razmatra u uvodnom poglavlju ove zanimljive i podsticajne knjige.
Pišući iscrpno o knjigama priča i romanima deset izabranih pisaca, Bajčeta nastoji da prepozna i predoči poetički, tematski i književno-istorijski duh jednog vremena na prelazu, dok se jedan društveni sistem ruši, a drugi nikako ne uspeva da nastane. U vremenima društvenih nesigurnosti utoliko je važnije bio prepoznati vrednosti. Otuda Bajčeta, ne zahtevajući za svoje istraživanje i svoju knjigu istorijsku distancu, izbliza prati nastanak novih književnih vrednosti, postepeno uobličavanje značajnih opusa, kao i poetičke i tematske promene koje su javljaju u knjigama izabranih pisaca u proteklih tridesetak godina.
Zamišljena kao „temelj neke dolazeće istorije književnosti perioda koji decenije 1990–2020. započinju“, knjiga Vladana Bajčete precizno i uverljivo slika opuse u nastajanju, pisce u neprestanoj promeni, iskustva i senzibilitet novih književnih generacija, a pre svega važne knjige srpske književnosti koje su nastale u doba tranzicije.
– Proza ove epohe ne donosi isključivo sliku unutarknjiževnih, na sterilnu poetičku izolovanost svedenih fenomena, već i prikaz nove osjećajnosti, misaonih preokupacija i dominantno predstavljenih socijalnih modela, karakterističnih za ovo istorijsko doba. Način na koji se prepliću vječita pitanja i (umjetnički) odgovori u jednom turbulentnom i višestruko dinamičnom razdoblju novije srpske književnosti čini otuda glavnu temu ove knjige – kaže Vladan Bajčeta.
Književni kritičar i književni istoričar Vladan Bajčeta (1985) viši je naučni saradnik Instituta za književnost i umetnost u Beogradu na Odeljenju za istoriju srpske književne kritike i metakritike. Objavio je knjige: Borislav Mihajlović Mihiz: kritičar i pisac (2021), Non omnis moriar: o poeziji i smrti u opusu Vladana Desnice (2022) i Književnost s predumišljajem: stvaralačka biografija Slobodana Selenića (2023).