Omaž Novici Tadiću priređen je 6. marta u Podgorici u organizaciji Ambasade Republike Srbije u Crnoj Gori i Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori.
O Novici Tadiću i njegovoj poeziji govorili su profesor dr Lidija Tomić, docent dr Goran Radonjić i Gojko Božović, glavni urednik Arhipelaga.
U središtu pažnje publike i kritičara bila je poslednja knjiga pesama Novice Tadića Tu sam, u tami koju je pre nekoliko meseci objavio Arhipelag u svojoj pesničkoj ediciji Element.
– Novica Tadić je svojim životom posvedočio svoju poeziju. To je redak primer u modernom pesništvu, otuda je njegov glas tako izrazit i prepoznatljiv među hiljadama. Poezija Novice Tadića je živi most između najboljih izraza naše tradicije i najboljih i najizuzetnijih moći moderne poezije. Tadić je po svemu gradski pesnik, on je prepoznao i doživeo grad kao osnovnu pozornicu moderne ljudske egzistencije i zato se u svojim stihovima i suočio sa gradom i sa svim izazovima i demonima koji su moderni grad takođe naselili. U ranijim pesmama Novice Tadića uobičajeno se kaže kako je “svet božanski prazan prostor”. Ali u poslednjih desetak godina, sve od knjige Okrilje Tadić neretko progovara u svojim pesmama kao “hrišćanin u gradu”, njegove pesme su uzbudljive i vapijuće molitve nastale u krajnjoj egzistencijalnoj iznudici u potresnoj potrebi za smislom. Ova tematska promena, međutim, ne znači da je Tadić odustao od osnovnog izraza svoje poezije, niti da u svojim završnim pesmama i pesničkim knjigama odustaje od slike sveta koju je tako suvereno oblikovao. Obraćanje višem smislu i uvođene hrišćanske simbologije samo svedoče o padu modernog sveta i o nužnosti jedinke da taj pad promisli i da se sa iskustvom pada, greha i kraja suoči bez uzmaka. Sve to na nesvakidašnje autentičan način pokazuje poslednja knjiga pesama Novice Tadića, Tu sam, u tami. To je, van svake sumnje, jedan od vrhunaca njegove pesničke i ljudske avanture – rekao je Gojko Božović.